Slijedeći dio Prethodni dio Sadržaj

3. Koje su mi particije potrebne?

3.1 Koliko particija trebam?

Dakle, koje vam particije trebaju? Pa, neki operacijski sustavi ne vjeruju u dizanje s logičke particije iz razloga neshvatljivih bilo kojem razumnom umu. Zato ćete vjerojatno rezervirati svoje primarne particije za dizanje MS-DOS-a, OS/2-a i Linuxa ili što vam već treba. Nemojte zaboraviti da je potrebna samo jedna primarna particija za proširenu particiju, koja sadrži ostale logičke particije.

Dizanje operacijskih sustava obavlja se u realnom modu i uključuje petljanje s BIOS-ima i granicom od 1024 cilindra. Vjerojatno ćete svoje particije za dizanje staviti u prva 1024 cilindra svog diska kako bi izbjegli bilo kakve probleme. Opet, za više detalja pročitajte Large disk mini-HOWTO.

Za instalaciju Linuxa potrebna vam je barem jedna particija. Ako se kernel učitava s te particije (na primjer pomoću LILO-a), mora ju moći čitati vaš BIOS. Ako za učitavanje svog kernela koristite druga sredstva (na primjer disketu ili LOADLIN.EXE, program za učitavanje Linuxa iz MS DOS-a) particija može biti bilo gdje. U svakom slučaju, vrsta joj mora biti 0x83 (Linux native).

Vašem će sustavu trebati swap. Ako nećete koristiti datoteke, potrebna vam je posvećena swap particija. Pošto joj pristupa samo Linux kernel koji ne pati od manjaka PC BIOS-a, ona se može nalaziti bilo gdje. Za nju preporučam korištenje logičke particije (/dev/?d?5 i više). Posvećene Linux swap particije imaju vrstu 0x82 (Linux swap).

To su minimalne potrebe. Možda će više Linux particija biti korisnije. Čitajte dalje.

3.2 Koliki treba biti swap prostor

Ako ste se odlučili za posebnu swap particiju, što je općenito Dobra Ideja [tm], u procjeni njene veličine slijedite ove savjete:

Dakle, za konfiguraciju s 16 MB RAM-a, pri minimalnoj konfiguraciji swap nije potreban, a više od 48 MB swap-a vjerojatno je beskorisno. Točan iznos potrebne memorije ovisi o mješavini aplikacija korištenih na računalu (a što ste drugo očekivali?).

3.3 Kamo ide moj swap prostor?

Sažetak: swap stavite na brz disk s mnogo glava koji nije zauzet drugim stvarima. Ako imate više diskova swap podijelite i razbacajte po svojim diskovima, ili čak kontrolerima.

Još bolje: kupite još RAM-a.

3.4 Neke činjenice o datotečnim sustavima i fragmentaciji

O prostoru na disku brine se operacijski sustav u jedinicama blokova i njihovim fragmentima. Na ext2, fragmenti i blokovi moraju biti jednake veličine, pa se možemo usredotočiti na blokove.

Datoteke mogu imati bilo koju veličinu. Ne završavaju na granicama blokova. Tako je kod svake datoteke dio zadnjeg bloka datoteke bačen. Ako pretpostavimo da su veličine datoteka slučajne, beskorisno je otprilike pola bloka na svaku datoteku na vašem disku. Tanenbaum ovo u svojoj knjizi Operating Systems zove "internom fragmentacijom".

Broj datoteka na disku možete pogoditi po broju zauzetih inodea. Na mom disku

 
# df -i
Filesystem           Inodes   IUsed   IFree  %IUsed Mounted on
/dev/hda3              64256   12234   52022    19%  /
/dev/hda5              96000   43058   52942    45%  /var
otprilike je 12 000 datoteka na / i oko 44 000 datoteka na /var. Ako je veličina bloka 1 kB, u završnim blokovima datoteka izgubljeno je oko 6 + 22 = 28 MB prostora na disku. Da sam izabrao veličinu bloka od 4 kB, izgubio bih 4 puta manje prostora.

No prenošenje podataka brže je za velike, neprekinute komade podataka. Zato ext2 pokušava unaprijed zauzeti 8 neprekinutih blokova za rastuće datoteke. Nekorišteni blokovi odbacuju se pri zatvaranju datoteke, pa prostor nije bačen.

Prekinut slijed blokova datoteke loš je za brzinu jer se datotekama često pristupa sekvencijalno. Operacijski sustav prisiljava na dijeljenje pristupa disku, a disk na pomicanje glave. Ovo se naziva "eksterna fragmentacija" ili jednostavno "fragmentacija" i uobičajen je problem na DOS-ovim datotečnim sustavima.

ext2 ima nekoliko strategija izbjegavanja eksterne fragmentacije. Fragmentacija obično nije velik problem za ext2, čak ni na vrlo korištenim particijama kao što je Usenet news spool. Iako postoji alat za defragmentiranje ext2 datotečnih sustava, nitko ga ne koristi i nije u toku s trenutnom verzijom ext2. Koristite ga, ali na svoju odgovornost.

MS DOS datotečni sustav dobro je poznat po svojem patološkom radu s prostorom diska. Zajedno s beskonačnim buffer cacheom koje MS DOS koristi učinak fragmentacije datoteka na brzinu vrlo je zamjetan. Korisnici DOS-a navikli su na defragmentiranje diska svakih par tjedana i neki su o defragmentaciji razvili neka ritualna vjerovanja. Te navike ne bi trebalo prenijeti na Linux i ext2. Linuxovi datotečni sustavi uz normalno korištenje ne trebaju defragmentaciju što se odnosi na bilo koju situaciju s barem 5% slobodnog prostora na disku.

MS DOS-ov datotečni sustav također je poznat po gubljenju velikih količina diskovnog prostora zbog interne fragmentacije. Za particije veće od 256 MB veličine bloka postaju visoke do beskorisnosti (ovo je donekle ispravljeno u FAT32).

ext2 vam ne nameće izbor velikih blokova za velike datotečne sustave, osim kod vrlo velikih datotečnih sustava većih od 0.5 TB (jedan terabajt sadrži 1024 gigabajta), gdje manje veličine blokova postaju nedjelotvorne. Tako, za razliku od DOS-a, ne postoji potreba za dijeljenjem velikih diskova na više particija kako bi se smanjila veličina bloka. Ako je moguće, koristite predodređenu veličinu od 1 kB-a. Možda ćete na nekim particijama eksperimentirati s 2 kB velikim blokovima, ali očekujte neke rijetko susretane bagove: većina ljudi koristi predodređeno.

3.5 Životni vijek datoteka i ciklusi backupa kao kriteriji particioniranja

Na ext2 odluke o particioniranju trebale bi biti vođene razmatranjem backupa i izbjegavanjem eksterne fragmentacije zbog različitog životnog vijeka datoteka.

Datoteke imaju svoj životni vijek. Nakon što je datoteka stvorena, neko će vrijeme ostati na sustavu, a zatim biti izbrisana. Trajanje datoteka u sustavu je vrlo raznolika i dijelom ovisi o mjestu datoteke. Na primjer, datoteke u /bin, /sbin, /usr/sbin, /usr/bin i sličnima vjerojatno će imati vrlo dug vijek: mnogi mjeseci i više. Datoteke u /home imaju srednji vijek: otprilike nekoliko tjedana. Datoteke u /var obično kratko žive: gotovo nijedna datoteka u /var/spool/news neće ostati više od nekoliko dana, a datotekama u /var/spool/lpd vijek se mjeri u minutama ili manje.

Za backup je korisno kad je veličina dnevnog backupa manja od kapaciteta jednog medija. Dnevni backup može biti potpun ili inkrementalan.

Možete se odlučiti za particije koje su dovoljno male da stanu na jedan medij (ako ste odabrali potpune dnevne backupe). U svakom slučaju, particija bi trebala biti dovoljno mala da dnevna delta (sve promijenjene datoteke) stane na jedan medij (ako ste odabrali inkrementalni backup i kanite mijenjati medij za tjedni/mjesečni potpuni backup -- uz vaše prisustvo).

Vaša strategija backupa ovisi o toj odluci.

Kod planiranja i kupovanja diskovnog prostora, nemojte zaboraviti ostaviti dovoljno novca za odgovarajući backup! Podaci bez backupa bezvrijedni su! Cijena ponovne proizvodnje podataka puno je veća od cijene backupa za gotovo svakoga!

Za brzinu je korisno držanje datoteka različitog vijeka na različitim particijama. Ovako će se kratkotrajne datoteke na news particiji vrlo teško fragmentirati. To neće utjecati na brzinu / ili /home particije.


Slijedeći dio Prethodni dio Sadržaj